Zaštita građana od zaraznih bolesti je toliko važna da bi se čak i obavještajne službe u ozbiljnim zemljama trebale baviti njome. To govorim sam zato da naglasim koliko je to kompleksna tema i stoga bi ju trebalo sagledati iz svih mogućih uglova. Za početak ću uputiti čitatelja na misli Nataše Škaričić vezane na tu temu. Njezin rad je jedan od obuhvatnijih koji sam našao i stoga za svaku pohvalu, ali ja ću probati dodati i neke poglede na problematiku cijepljenja koje ona nije obradila, a neke njezine poglede ću komentirati a neke ću probati i proširiti. Za tako ambiciozan posao čini mi se da ću trebati možda i desetak različitih postova, ali kao što sam već rekao dotična tema je kompleksna.

Stoga ću krenuti od pogleda Ustavnog suda RH na dotičnu problematiku. Milenko Komlenić, Romina i Karlo Gašprotić pred Ustavnim sudom pokrenuli su ocjenu usklađenosti određenih članaka Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti s Ustavom RH. Odgovor Ustavnog suda je objavljen u Narodnim novinama 22/2014 od 19. veljače 2014.

Tijekom postupka ocjene ustavnosti Ustavni sud je zatražio mišljenje Vlade RH i Ministarstva zdravstva. Odgovor ministarstva je slijedeći:

(...) Slijedom navedenoga, odbijanjem cijepljenja roditelji ugrožavaju zdravlje vlastite djece, zdravlje drugih osoba koje zbog medicinskih kontraindikacija nisu cijepljene i osoba kod kojih cijepljenjem nije postignuta zadovoljavajuća zaštita (niti jedno cijepljenje ne štiti 100% cijepljenih osoba), te im time uskraćuju pravo na zdrav život. S tim u vezi, radi osiguranja navedenog prava, opravdano je zakonom obvezati građane na cijepljenje protiv bolesti čije je sprečavanje od interesa za Republiku Hrvatsku.

(...) Prema tome, radi zaštite zdravlja djeteta i djetetova prava na zdravlje, opravdano je roditeljima uskratiti izbor necijepljenja jer je pravo djeteta na zdravlje više od prava roditelja na (pogrešan) izbor.

Ustavni sud se složio s mišljenjem ministarstva i presudio:
Sagledavajući osporene odredbe sa stajališta navedenih ustavnih odredbi, nedvojbena je ovlast zakonodavca da zakonom propiše mjere zdravstvene zaštite, za koje je prema pravilima struke utvrđeno da postižu najpovoljnije rezultate u sprječavanju širenja zaraznih bolesti, kao i sankcije za one koji čine prekršaj, ne pridržavajući se propisanih mjera.

Znaći, Ustavni sud je presudio da pravo (roditelja) na izbor je manje od prava (djeteta) na zdravlje i da se zakonodavac vodio pravilima struke kad je donosio zakon.

Stoga ako je pravo na izbor manje pravo od prava na zdravlje i ako se jedino pravilima struke trebamo voditi onda bi se mi građani RH trebali izboriti za zabranu pušenja zbog slijedećih razloga:

1) Na liječenje posljedica pušenja troši se više novaca nego što se kupnjom cigareta uplati u proračun. U Americi je to skoro 6 puta više. Podatke za Hrvatsku nemam a ne bi me čudilo niti da ne postoje. Ako netko ipak raspolaže njima bio bih mu zahvalan da mi ih dojavi.

2) U troškove liječenja koji su 6 puta veći od troška kupnje cigareta je uračunato samo liječenje pušača. Međutim od pušenja stradavaju i nepušači sekundarnim (ili pasivnim) pušenjem. I to mene puno više brine od plaćanja liječenja pušačima. Jer ne vidim niti jedan razlog zašto bi netko smio legalno trovati nekoga drugoga. Pogotovo stoga što je ustavni sud donio presudu da je pravo na izbor manje pravo od prava na zdravlje i pogotovo što 69. članak Ustava kaže:
Svatko ima pravo na zdrav život.
Država osigurava uvjete za zdrav okoliš.
Svatko je dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša.

3) Tercijalno pušenje.
Ako se uzmu negativni učinci i to samo primarnog pušenja ono je najveći uzrok bolesti i prerane smrti među preventabilnim bolestima . S time da se mnoge štetne posljedice uzrokovane pušenjem tek istražuju kao npr. utjecaj predmeta/prostorija nekada u prošlosti izloženih duhanskom dimu na zdravlje nepušača, utjecaj duhanskog dima na još nerođeno dijete. Frapantan je podatak (barem meni) da prostorija koja je 2 mjeseca redovito provjetravana sadrži dovoljnu koncentraciju štetnih tvari porijeklom od duhanskog dima za polučiti negativan učinak na čovjekovo zdravlje. Puno istraživanja se provodi na utjecaju tercijalnog pušenja na nerođenu djecu. Vjerojatno zato što će ta djeca štetna posljedice osjećati cijeli život. Već je sad dokazan negativan utjecaj tercijalnog pušenja na razvoj pluća nerođenih živih bića. Dokazano je i oštećenje pluća uslijed tercijalnog pušenja spremačica u hotelu. Stoga vjerojatno i kontakt djece s odjećom pušača ima negativan utjecaj na njihovo zdravlje, a to može biti odjeća odgajateljica, učitelja, poznanika, rodbine...

Budući da sam samo navodio strana istraživanja za kraj bi htio navesti i dva domaća. Prvo je napravljeno od strane pedijatara i odnosi se na podatke iz 1996 godine što su dosta stari podaci i drugo od molekularnih biologa..

Na kraju da iznesem i svoj zaključak. Presuda Ustavnog suda u slučaju Milenko Komlenića, Romine i Karle Gašprotića daje mogućnosti da se zabranom pušenja u Hrvatskoj pozitivno utječe na zdravlje djece više nego cijepljenjem ili necijepljenjem protiv bilo koje bolesti.

Nisam u planu imao napisati nastavak ali danas surfam ja i vidim odlaze krila oluje. Tako se i oni priključili radnicima, liječnicima, znanstvenicima, sportašima. U biti svi osim političara odlaze iz Hrvatske. Zapravo odlaze i oni ali tek kad biježe od Hrvatskog pravosuđa.
Ali nije uopće problem što najbolji odlaze iz Hrvatske. To se pretvorilo u problem samo zato što drugi ne žele doći u Hrvatsku. Drugi ne žele doći u Hrvatsku iz istog razloga zbog kojeg najbolji odlaze. A to je da se u Hrvatskoj ne cijeni rad, znanje i mudrost, a cijeni se lojalnost. Činjenica koja o tome govori je način na koji se izračunava plača državnih službenika i namještenika. Naime rad i znanje njima nikako ne utječu na plaču ali zato staž u službi da. Naime, jedini način da dobiju veću plaču je za svaku godinu staža za što im se koeficijent za obračun plaće poveća za 0.5. Ali s druge strane rad i znanje ne utječu nikako na koeficijent.
Budući da je logično da bi količina napravljenog posla trebala biti temelj za određivanje plače postavlja se pitanje zašto to nije tako. Pa jedini zaključak do kojeg mogu doći je slijedeći. Političari ne odlaze iz Hrvatske. To nam govori da za njihovim uslugama izvan Hrvatske ne postoji potražnja i jedino gdje se mogu zaposliti je Hrvatska. S druge strane ako za njih ne postoji potražnja to znači da nisu kvalitetni. E ako nisu kvalitetni onda im nije u interesu da se kvaliteta počne cijeniti jer u suprotnom će ostati bez posla a vani ih nitko neće zaposliti. Eto to je jedini odgovor do kojeg mogu doći.

Jakov Fak je nekada za Hrvatsku osvajao medalje, a sada ih osvaja za Sloveniju. Olimpijski pobjednik Giovanni Cernogoraz nije zadovoljan Savezom i razmišlja nastupati pod zastavom Italije. Za biti najbolji na svijetu, olimpijski pobjednik, potrebne su osobine koje većina ljudi nikada tijekom života ne razvije, i umjesto da takvi uče naš pomladak kako razviti i njegovati te osobine mi lošim upravljanjem tjeramo takve ljudi da nastupaju za druge Zemlje. Zašto policija ili vojska nisu zainteresirani za zaposliti takve ljude? Možda su oni predobri i kao takvi prijetnja svim onima lošima zaposlenima u sustavu?

Ministar zdravlja osim što je izjavio da je ljepše vidjeti medicinske sestre u pripijenoj obleki, za što ga se nije trebalo prozivati, je nedavno donio i novi pravilnik o Zaštiti od elektromagnetskog polja kojim je smanjio nivo postojeće zaštite od zračenja. Za to ga se treba prozivati ali je tog prozivanja bilo značajno manje.
Zašto mislim da tu njegovu odluku treba propitkivati? Zato što struka sve više povezuje elektromagnetsko zračenje kao uzrokom različitih oboljenja te bi stoga dopuštene granice elektromagnetskog zračenja trebalo smanjivati a ne povećavati.

Od mnogobrojnih istraživanja koja proučavaju utjecaj elektromagnetskog zračenja na živi Svijet, ja ću u ovim postom izvijestiti o istraživanju koje je napravio Dimitrisa J. Panagopoulosa.

Naš dragi ministar zdravstva je izjavio kako je lijepo vidjeti medicinske sestre u pripijenoj obleki i svi ga napali. A da li ga je itko trebao napasti? Pa dragi čitatelju ja smatram da su jedino istina, tj. činjenice važni i da ako je nešto istinito da se smije reći. E, a dao bi se okladiti da se provede istraživanje u generalnoj populaciji da bi sigurno više od 80% dotične reklo da je lijepo vidjeti medicinsku sestru u pripijenoj obleci.
E sad isto tako se dam kladiti da je ženski ministar zdravstva to isto izrekao da ga nitko ne bi napao. Ako želimo prosperitetno živjeti što prije bi trebali prihvatiti da su važne činjenice a ne tko ih je rekao jer sve dok će nam biti važno tko je rekao će se ljudi svađati čiji deda, ups pradeda je bio ustaša a čiji partizan.
Nažalost istina nije saveznik oni koji vode Hrvatsku tako da njima paše da se što manje činjenice vrednuju i da se narod svađa oko bedastoća. Koliko su vođama hrvatske važne činjenicama i istraživanja najviše govori podataka o tome koliko izdvajamo za znanost. Eto da i u nečemu budemo prvi u EU, ali nažalost odostraga.
Da iz cijelog ovog sastavka izvučemo i neko naravoučenje . U hrvatskom društvu je neprimjereno reći istinu čak i kad se radi o neozbiljnim stvarima a kako li je tek onda neprimjereno govoriti istinu o ozbiljnim stvarima.

U bivšoj nam državi vladajući su imali doušnike u svakom poduzeću i u svakoj stambenoj zgradi, jednostavno rečeno partija je sve kontrolirala. E sad, devedesetih je Hrvatima dozlogrdilo to jednoumlje ta diktatura pa su odlučili imati višestranačje. Međutim pitanje je da li je lignjetina koja je kontrolirala bivšu državu rekla e ovu Hrvatsku nećemo kontrolirati.
Ako želiš kontrolirati ljude prvo što bi trebao kontrolirati au njihove financije, a to znači njihovo zapošljavanje. Ja se nadam da čitateljima ne moram dokazivati da politika ima ključnu ulogu u odabiru tko će raditi u državnim službama a one zapošljavaju cca 0.5 milijuna ljudi. Uostalom danas na Nedjeljom u 2 je Prgomet rekao da i za zapošljavanje portira treba stranačka dozvola. Lignjetina bi htjela kontrolirati i onih preostalih 0.8 milijuna zaposlenih u privatnom sektoru. Dio njih kontrolira na taj način što je 50% prometa privatnog sektora povezan s poslovima koje država dodjeljuje. A osim toga lako se lignjetina dogovori i s Todorićem kako će kontrolirati zajedno kontrolirati svoje zaposlenike. Stoga s ciljem zadržavanja kontrole lignjetini nije u interesu jačanje privatnog sektoru u hrvatskoj i vjerojatno zato privatni sektor niti ne jača u hrvatskoj.
Osim kontroliranja dohotka građana dodatna polugu kontrole bi lignjetina dobila kontroliranjem bankarski sustav. Pa prisjetimo se privatizacije banaka gdje su banke sanirane državnim novcem i onda nakon toga kao prodane strancima. E ček malo, pa mi ne znamo tko su vlasnici banaka. Sve je obavijeno velom tajne i tajnim ugovorima. Čak je bio i ubijenih kada je netko poželio otvoriti svoju banku i nikada se nije razriješio taj slučaj ubojstva. Nekako mi se čini da lignjetina možda kontrolira i banake.
Nakon kontrole novca lignjetina bi htjela imati svoje krakove i u svakom selu hrvatske. Pa kako to ostvariti. Pa kroz razgranatu mrežu općina. Načelnici općina u velikoj većini dolaze iz dvije vladajuće partije tako da oni mogu informacije s terena prenositi u središta stranke gdje se već odavno infiltrirala lignjetina. Stoga lignjetini nije u interesu niti smanjivati broj općina niti mijenjati izborni zakon na regionalnom ni na nacionalnom nivou.
Lignjetini bi bilo dobro kontrolirati i medije u Hrvatskoj. Pa glavni urednik HRT Radman je bio zadnji predsjednik Saveza socijalističke omladine Jugoslavije 1987. godine.
Ne bi na odmet bilo niti infiltrirati se u sudski sustav. Pa odvjetnik Hanžeković je odigrao ključnu ulogu u zamagljivanju i privatizaciji zagrebačke banke a sada je njegovo odvjetničko društvo najbogatije u hrvatskoj. Vjerojatno je tomu pomogao i ekskluzivni ugovor s HRT-om o ovrhama za neplatiše pretplate pa čak i ovrhe za one koje niti nemaju televizor.
A dvije najutjecajnije funkcije u državi su predsjednik Vlade i Države pa bi bilo dobro imati i utjecaja na njih. Oho, pa ček malo što Karamarko ne dolazi iz obavještajne agencije, što predsjednica nije imenovala savjetnikom za nacionalnu sigurnost Josipa Buljevića bivšeg ravnatelja SOA-e. Što savjetnikom za nacionalnu sigurnost bivšeg predsjednika nije bio Saša Perković sin Josipa Perkovića ravnatelja Službe državne sigurnosti kojeg njemačko pravosuđe tereti za ubojstvo Hrvatskog imigranta Stjepana Đurekovića.
Zanimljivo je kako je lignjetina uspjela ostati u pozadini i ljudi je ne percipiraju nego percipiraju loše stranke koje vode hrvatsku, a lignjetina njima, kao i svim profesijama u hrvatskoj vlada iz pozadine.
E dragi moji čitatelji ovo je moj scenarij za horor film. Ali moram naglasiti da je svako poklapanje s stvarnosti slučajna i da je sve ovo samo plod moje mašte, tako da svi možemo odahnuti i nastaviti s našim životima kao i do sada.

Iako, još uvijek ne mogu upisivati formule nego moram na njihovo mjesto umetati slike, nastaviti ću sa serijalom. Ovog puta ću razglabati kako prikazati učinak naših plavih anđela. Odvojeno ću prikazati kako bi pratio učinak prometne a kako kriminalne (ups možda sam trebao napisati kriminalističke) policije. Učinak sadašnje specijalne i interventne bi u tom prikazu bio uključen u učinak kriminalističke policije. Uskoro bi trebali ući u Schengenski režim tako da neću iznositi kako se može pratiti učinak granične policije. Praćenje učinka pomorske policije ću izostaviti iz jednostavnog razloga. Trenutno mi se ne da razmišljati kako bi se mogao pratiti njihov učinak a i oni čine manji postotak ukupno zaposlenih u policiji.

Prometna policija
Što bi građani htjeli od prometa? Pa, htjeli bi što brže doći od točke A do točke B s time da ne oštete niti auto niti sebe (niti druge). Stoga za praćenje učinka prometne policije predlažem slijedeću formulu

Danas sam pogledao zanimljive TEDove filmove i uvidio da u njima liječnici govori o mnogim uvjerenjima (nešto šta nema potvrdu u činjenicama) koja nalazim i u svojoj profesiji. Čini mi se da su ta uvjerenja vidljiva u većini profesija tako da ne treba naredni tekst shvatiti kao kritiku zdravstva nego kao kritiku kako ljudi izrađuju sustave. Uostalom, prvo mi politika u Hrvata pada na pamet pri pomisli netransparentnosti.
Zamislio sam da je najbolje da pogledate film jer su kao i svaki TEDov film vrijedni uloženog vremena a onda ću citirati pojedine rečenice iz filmova i dati svoje mišljenje o njima
Prvi film

2:42 What do you think about betting average for…? Zašto se ne bi uvela statistika koja će i pacijentima a još više liječnicima dati do znanja s kakvih uspjehom oni rade svoj posao. U svom prijašnjem postu sam već obrazložio zašto mislim da je potrebno objektivno vrednovati čovjekov rad.

3:07 We send, each one with the admiration be perfect, never ever make a mistake. To je jedno od najčešćih i naj ograničavajućih uvjerenja. Mi trebamo biti ono što jesmo jer samo tako ćemo ostvariti svoj puni potencijal a ne gubiti vrijeme na glumljenje nečega za što neko misli da je savršeno. Drugo uvjerenje je o ne rađenju grešaka. Ljudi koji griješe su i napravili nešto u životu. Oni koji ne griješe cijeli život samo pokušavaju izbjeći grešku a to je moguće samo ako ništa ne radiš.

4:00 I do well I graduate with honors. Ako on koji je diplomirao s počastima radi greške zašto se mi pravimo da oni koji su bili gori studenti od njega ne rade greške?

4:07 I came out of medical school with a impresion if I memorize…. as close to possible it imunise me against mistake. Evo još jednog uvjerenja. Pozadina tog uvjerenja je da će znanost dati odgovor na sva pitanja. Znanost još uvijek nije u stanju dati odgovor niti na mnogo jednostavnija pitanja od ona vezana za nešto živo (Kroz par mjeseci bih trebao zgotoviti i svoj doktorat pa ću onda i o tome pisati). Znanost još uvijek proučava samo neživu tvar a i kada se dotakne žive promatra ju zakonima koji vrijede za neživu tvar.

6:12 The second mistake I have made was worse. In sending her home I disrigarded the little voice deep down inside…. To je usko povezano s prijašnjim komentarom. Znanost može dati odgovor samo na vrlo mali broj pitanja a društveno je neprihvatljivo donositi odluke temeljene na neznanosti. Zbog toga se ljudi trude ne oslanjati na svoju intuiciju što je kontraproduktivno. Do velikog broja znanstvenih otkrića je došlo upravo zato što su ljudi slijedili svoju intuiciju.

9:42 The unhealthy shame I talking about… is the one that says not what you did was bad but you are bad. Takav stav je posljedica maske koju trebaš nositi kad si u sustavu i kad se trebaš pretvarati da se greške ne događaju a oni koji naprave grešku su zločesti ljudi, jer sustav nikako ne može pogriješiti.

10:37 If only I redouble my efforts to be perfect and never make another mistake again…
Opet uvjerenje da znanost zna odgovor na svako pitanje i da ljudi trebaju biti savršeni. Osim ta dva opet se pokralo i treće uvjerenje da se ne smije griješiti

15:13 And What I have learned errors are absolutely ubiquitous, 1 of 10 medication are wrong…
Eto na kraju je prihvatio uvjerenja koja prije nije prihvaćao. Greške su neminovne i nikada i nikako ih se ne može izbjeći, što ne znači da se njihov broj ne može umanjiti.

Drugi TEDov film se može shvatiti kao direktni nastavak prethodnog jer govori o tome kako možemo poboljšati postojeći sustav.

4:05 What I saw behind an every excuse is a deep fear. Treba se boriti da odluke ne donosim zbog straha. Naravno da za to trebamo biti hrabri.
Dr. Leana opisuje da je uočila tri grupe odgovora na pitanje kakve bi liječnike željeli pacijenti. Prvi su željeli kompetentne liječnike, drugi su željeli liječnike koje odluke donose na temelju činjenica/znanosti a ne na temelju tko ih sponzorira. A to je u biti isto kao i prva grupa jer to su osobine kompetentnih liječnika. A treća grupa ljudi su želji znati skalu moralnih vrijednosti (svjetonazor) liječnika. Kada bi znanost znala odgovor na sva pitanja onda pretpostavljam da ovu treću skupinu odgovora ne bi dobivala, ali trenutno su ta pitanja potpuno legitimna.

8:18 We believe that transparency can be cure for fear. Dok god nema transparentnosti ljudi osjećaju da se nešto skriva a na tomu se ne mogu graditi dobri odnosi. Zato je za bolje odnose nužna transparentnost.

14:30 We're in this together. Ova poruka govori jednu važnu stvar. Da se trebamo sami pobrinuti za svoje zdravlje a ne od liječnika tražiti čarobni štapić. Kao što sam već mnogo puta rekao još uvijek znanost nije odgovorila na sva pitanja i zato niti liječnik ne zna odgovore na sva pitanja i liječnika trebamo promatrati samo kao pomoć koju imamo na putu do ozdravljenja.

14:58 Being totally transparent is scary, you fell … vulnerable. Kad si totalno iskren i otvoren onda si ranjiv i zato treba puno hrabrosti za izabrat takav put. Ali na kraju takav put se višestruko isplati.

Bilo bi iluzorno očekivati da će ovaj tekst promijeniti sustav, tako da to nije niti poanta ovog teksta. Poanta je ukazati da ljudi puno odluka temeljen na uvjerenjima. Ako smo dovoljno hrabri da sami sebi priznamo da smo napravili pogreške onda možda krenemo istraživati zbog kojih uvjerenja smo ih napravili. E to je teško. Ali nakon toga slijedi još teži dio. A to je izmijeniti svoje navike da više ne živimo po tim uvjerenjima.
U otkrivanju uvjerenja nam mogu pomoći prijatelji. Ali samo oni prijatelji koji su iskreni prema nama. Naravno da je preduvjet za to da i mi budemo iskreni prema njima. I to je poanta ovog teksta budite iskreni a to će vam pomoći da se okružite s iskrenima. Zato moji prijatelji molim vas budite iskreni prema meni, bezuvjetno iskreni.

U prošlom postu sam najavio seriju postova koji će se baviti objektivnim ocjenjivanjem radnog uspjeha pojedinca. Međutim kao što se može vidjeti (što ne znači da je itko vidio) formule nisu dobro prikazane. Što je čudno jer tokom pisanja posta i kod njegova "Pogledavanja" su bile dobre, ali nakon objave više nisu. Da li itko zna kome treba prijaviti takve stvari, jer email na adresu urednik@blog.hr ne prolazi?
Da zaključim, dok ne riješim problem s prikazivanjem formula odgoditi ću seriju postova o ocjenjivanju. No vratimo se sada na današnju temu.

Predlažem da uložite desetak minuta i pogledate sliljedeći video.

Ako baš nemate desetak minuta onda pogledajte ovu skraćenu verziju.

Fascinantne su mogućnosti koje ova tehnika pruža. Iznijeti ću par primjera koji mi odmah padaju na pamet:

1) Pitanje da li je za fokusiranje oka na različito udaljene predmete zaslužna promjena debljine leće ili promjena debljine cijele očne jabučice (ili koliko doprinosi prvo a koliko drugo). To pitanje je važno zbog liječenja nesavršenosti vida.

2) Prikazano je da tehnika može vizualizirati promjenu temperature uslijed protjecanja krvi kroz žile. Kroz kancerogena tkiva protječe više krvi nego kroz ne oboljena. Možda je tehnika dovoljno osjetljiva da to detektira. Ili bolje je postaviti pitanje za koja kancerogena tkiva je tehnika dovoljno osjetljiva. Pretpostavljam da će to biti ona blizu površine kože. Meni kao laiku prvo pada na pamet rak dojke. Vjerojatno će u doglednoj budućnosti postojati aplikacija pomoću koje sa snimke napravljene pomoću pametnog telefona će biti moguće dijagnosticirati kancerogeno tkivo. Takva dijagnostika je sigurno mnogo jeftinija nego mamografija/ultrazvuk, a vjerojatno i mnogo ugodnija (da li su te pretrage toliko neugodne da ih zbog toga žene ne rade redovito?).

Budući da svakodnevno koristim bicikl najveći broj primjena koje su mi pale na pamet su vezane uz bicikl, tj. kako ga efikasnije koristiti

3) Mišići oko koljena su složeni. Možda bi kamera mogla otkriti kako ih koriste najbolji/najefikasniji sportaši

4) Kod bicikl želiš da što manje energije odlazi na deformiranje rame bicikla. Kameru bi mogli iskoristiti za izradu krućih a lakših rama, jer naravno nije problem napraviti tešku i krutu ramu ali treba napraviti što lakšu i što kruću

5) Necentriranost i ne okruglost kotača (tu mislim tokom vožnje na smjerove lijevo/desno te na gore/dolje) sigurno utječe na efikasnost vožnje biciklom. Točnost se može okom detektirati ali ova tehnika sigurno to može bolje od oka. Osim toga važno pitanje je i da li su gubitci nesavršenog kotača zanemarivi naspram deformacije rame ili gubitka lančanog prijenosa. E to ne znam.

Za kraj predlažem da pogledate i slijedeći video.

Pa da i naslov posta počne imati više smisla

Što bi trebao biti cilj države (udruženja građana)? Pa, trebao bi biti mogućnost da svaki njen član ostvari svoj maksimum, tj. da radi onaj posao koji može najbolje raditi. E, ali kako pomoći građaninu da dokuči koji posao može najbolje raditi? Tako da se objektivno ocjeni njegov uspjeh. Ajde recimo da smo uspjeh svakog pojedinca objektivno ocijenili u određenom trenutku. I što sad? Kako pomoći tom pojedincu da bude još bolji, da izvuče svoj maksimum? Pa jedan od najboljih motivatora je novac. Pa ajmo mu onda sukladno njegovom učinku dati mjesečnu naknadu.
Sad se ja pitam ako je meni ovaj slijed misli logičan zašto on nije logičan Hrvatskoj kao državi? Da li je moj slijed misli kriv ili ga je nemoguće provesti u djelo? Budući da mislim da moj slijed misli nije krivi idem pogledati da li je ovo drugo, da li ga je nemoguće provesti u djelo. Na primjeru učitelja ću ilustrirati kako bi to izgledalo. Primjer učitelja je odabran kao prvi jer je matematički lako kvantificirati njihov uspjeh. U slijedećim postovima ću obraditi kako bi to izgledali za druge profesije i vidjeti ćemo da je kompliciranije.
Cilj učitelja je naučiti svoje učenike. Znači bolji je onaj učitelj koji bolje/više nauči svoje učenike. A koliko je svaki učenik naučio se može odrediti državnim ispitom. Znači svake godine bi se rangirali učenici po svom znanju. Ako od ranga učenika u ovoj godini oduzmemo rang tog istog učenika u prijašnjoj godini dobijemo godišnju promjenu njegova ranga Delta x_i. Valja primijetiti da ona može biti pozitivna i negativna. Osnovica plaće učitelja p_u bi bila linearno uvećana/umanjena za napredak/nazadak prosjeka ranga svih njegovi N učenika, ili matematički napisano: